Objavljeno: 28/05/2014

Darko Kralj

Najveći sportski uspjeh u povijeti Grubišnoga Polja napravio je atletičar Darko Kralj. Osvajanjem medalja na paraolimpijskim igrama i drugim svjetskim natjecanjima vinuo u sam vrh svjetskoga sporta u kategoriji osoba s invaliditetom, dok je oduševila i njegova životna priča, odnosno ona o putu do uspjeha, o čemu je redatelj i glumac Dejan Aćimović snimio dokumentarni film "Kralj"

Iako je sportska prošlost Grubišnoga Polja bogata, do 2008. godine niti jedan grubišnopoljski sportaš nije ime grada pronio zemaljskom kuglom. Tada je to učinio bacač kugle Darko Kralj, hrvatski paraolimpijac, svjetski rekorder i predsjednik Atletskoga kluba osoba s invaliditetom Otos Grubišno Polje. Četiri mjeseca nakon što je kuglu izbacio do svjetskoga rekorda od 14.04 metara 24. svibnja 2008. godine u Rijeci na Otvorenom atletskom prvenstvu osoba s invaliditetom, nastupio je na Paraolimpijskim igrama  u Pekingu. Ondje 10. rujna - koje li simbolike, upravo na Hrvatski olimpijski dan - Kralju je pošlo za rukom ono što do tada nije niti jednom hrvatskom sportašu s invaliditetom: osvojio je prvu hrvatsku paraolimpijsku zlatnu medalju. Ondje je kuglu bacio najdalje od svih natjecatelja, 14,43 metara i time srušio vlastiti rekord, postavio novi, osvojio zlatnu medalju, te hrvatsku himnu na velika vrata doveo u olimpijski Peking.

Kralj je rođen 6. lipnja 1971. godine u Garešnici. Djetinjstvo je uz roditelje Franju i Slavicu te brata Željka proveo u Grubišnom Polju gdje je završio osnovnu i srednju školu. Odmah poslije škole odslužio je JNA i na samom početku ratnoga vihora, u siječnju 1991. godine postaje pripadnik pričuvnoga sastava Ministarsva unutarnjih poslova u Grubišnom Polju. Ubrzo postaje pripadnik postrojbe za posebne namjene u Rakitiju i u Erdutu. 26. srpnja 1991. godine u teškom ranjavanju ostaje bez lijeve natkoljenice. Prvi susret sa sportom Darko Kralj je imao 2004. godine, kada se na nagovor Josipa Slivara počinje baviti atletikom kao član bjelovarskoga „Sokola“. Iste godine postiže državni rekord, postaje državni prvak, kvalificira se za natjecanje na europskom prvenstvu u nizozemskom Asenu a u prosincu iste godine odlazi na prvu klasifikaciju u Bratislave.  Prekretnica karijere je susret s trenerom Ivanom Ivančićem u siječnju 2006. god. koji na nagovor izbornika Branka Omazića preuzima brigu o Kralju i Slivaru. Dvojac je dva puta tjedno putovao u Zagreb na treninge kako bi bio spreman za Atletsko dvoransko prvenstvo u Švedskoj, gdje Kralj osvaja 2. mjesto.
Upornost, smirenost i predanost sportu, kao njegove osnovne karakteristike, bile su mu uz ljubav prema supruzi Tereziji i sinovima Marku, Josipu i Ivanu, glavni oslonac za uzlazni put u atletici, tijekom kojega je nanizao brojne uspjehe.
Susret sa Željkom Getošom, tadašnjim direktorom tvrtke osječke tvrtke Otos još je jedna svojevrsna prekretnica u Kraljevoj karijeri. Naime, ta mu je tvrtka izradila specijalnu protezu, koja,posvjedočio je Kralj, nosi dobar dio zasluga za njegove posljednje uspjehe među kojima je i svjetski rekord. Grad Grubišno Polje, Osnovna škola Ivana Nepomuka Jemeršića i Srednja škola Bartola Kašića i Sportska zajednica Grada Grubišnoga Polja Kralju su  omogućili rad u prostorijama školske sportske dvorane, te pomogli u nabavki opreme

Upravo mi se ostvario dječački san. Ostao sam bez riječi. Ovo poklanjam cjelokupnom hrvatskom narodu i malom mjestu Grubišnom Polju i mojoj ekipi koja me je pripremala-rekao je Darko odmah nakon trijumfa u Pekingu. Naime, želja iz dječačkih dana je da bude uspješan sportaš i da na pobjedničkom postolju sluša hrvatsku himnu, ostvarila mu se. A iz njegovih prvih riječi, izjavljenih neposredno nakon uspjeha, vidi se da je Kralj veliki i nesebičan, čovjek kvaliteta kakve se samo mogu poželjeti. Čovjek koji sa svojim zlatom i uspjehom predstavlja primjer svim ljudima da put od gotovo sigurne smrti do vrha svijeta nije nemoguć. Štoviše, itekako je moguć.

Nakon onoga u Pekingu, Kralj je nastavio nizati uspjehe. Uslijedilo je IWAS-ovo Svjetsko prvenstvu u Indiji. Ondje je 25. studenog 2009. godine unatoč ozlijedi noge uspio osvojiti naslov svjetskoga prvaka bacivši kuglu 14,4 metra. Slijedeće veliko natjecanje bilo je u Novom Zelandu 2011. godine. Ondje je 25. siječnja te godine osvojio srebrnu medalju bacivši kuglu 14 metara. Uslijedilo je novo IWAS-ovo Svjetsko prvenstvo u Dubaiju. Ondje je 5. prosinca 2011. godine s kuglom bačenom 13,7 metara ponovno osvojio zlato i obranio titulu svjetskoga prvaka. U međuvremenu je sudjelovao i na drugim natjecanjima, a među njima i u powerliftingu. U toj je disciplini 28. studenog 2010. godine u Grubišnom Polju postavio državni rekord, podignuvši 205 kilograma.

Nakon povratka iz Pekinga kontaktirao ga je glumac i redatelj Dejan Aćimović, koji je odlučio o našem sugrađaninu snimiti dokumentarni film. Od tada do 2011. godine snimljeno je 500 sati materijala.  Redatelj ih je sa svojom ekipom pretočio u 75 minutni dokumentarac, koji je hrvatsku premijeru doživio 23. ožujka 2012. godine u zagrebačkom Cine staru.Na projekciji je bio i predsjednik Republike Ivo Josipović, nekoliko ministara, brojni poznati sportaši, čelnici Grada Grubišnoga Polja....Nakon što je film prikazan i na grčkom festivalu dokumentarnog filma, što mu je ujedno bila i svjetska premijera, 10. travnja, na sam Uskrs 2012. godine, premijerno je prikazan i u Grubišnom Polju. U međuvremenu Kralj se pripremao za Paraolimpijadu u Londonu, koju je najavio kao posljednju stanicu u njegovoj profesionalnij karijeri. Pripala mu je čast da na tom natjecanju predvodi hrvatsku paraolimpijsku vrstu i nosi hrvatski barjak. Unatoč problemima s nogom, u Londonu je osvojio srebrnu medalju, bacivši kuglu 14,21 metar čime je još jednom dokazao svoju veličinu i sportsku vrijednost. Nije bilo boljeg načina da završi sportsku karijetru kojom se malo tko može pohvaliti. I tada su mu, gotovo jednako kao i 2008. godine, Grubišnopoljci pripremili lijepi doček. (dio fotografija: Damir Senčar, ustupio D. Kralj)