148. obljetnica rođenja Ivana Nepomuka Jemeršića

Na današnji dan 1864. godine u Jezeru nedaleko Velikoga Trgovišća rođen je grubišnopoljski župnik, književnik i političar Ivan Nepomuk Jemeršić. On je bio 21. upravitelj grubišnopoljske župe sv. Josipa od 1890. do 1927. godine, koji je ostavio neizbrisiv trag kako u župi, tako i u samom gradu. Naime, osim što je puno radio na održavanju vjerskog i nacionalnog identiteta katolika i Hrvata, Jemeršić je, između ostaloga, ostavio dostignuća poput potpune obnove crkve, njezine dogradnje, uveo je proštenje "Marinje", izgradio je i oporučno sestrama milosrdnicama sv. Vinka Paulskoga ostavio kuću kasnije pretvorenu u samostan Moj Mir, zasadio je drvored prema groblju, obnovio groblje, te uredio središte Grubišnoga Polja, koje se za njegove službe i gospodarski oporavilo. Učenici osnovne škole, koja od početka devedesetih nosi njegovo ime, svojem titularu u čast u okviru školske manifestacije „Jemeršićevo proljeće“ pisali su literarna djela, od kojih će povjerenstvo sastavljeno opet od učenika, odabrati tri najbolja. Ponajbolje od ta tri, pak, bit će predstavljeno u okviru manifestacije istoga imena koju 20. travnja zajednički organiziraju Centar za kulturu i informiranje dr. Franjo Tuđman, Gradska knjižnica Mate Lovraka, Turistička zajednica Grubišnoga Polja i Osnovna škola Ivana Nepomuka Jemeršića.

Večeras je, pak, u župnoj crkvi sv. Josipa služena sveta misa između ostalih i za pokojnoga župnika Jemeršića. Na inicijativu nastavnice hrvatskoga jezika Blaženke Pušić učenici Arijana Kazda (5. c), Isabela Ahac, Ivan Begić, Monika Frantal i Katarina Tadić (8.c) uz pratnju Antonije Äelekovčan (8.b)

Petra Krajačića (8.a) na gitarama, izveli su prigodan recital u čast I. N. Jemeršića. Prije recitala vjeroučitelj Duško Jelaš pročitao je vlasitito promišljanje o župniku Jemeršiću, koje vam donosimo u cijelosti:

SVJEDOČANSTVO BRATSKE LJUBAVI

U knjigu ljudskoga života iskustvo je utisnulo poučak da i najbolji uzori iz prošlosti brzo blijede, ako pomoću njih ne idemo dalje od njih, u našim traganjima i stvaranju. Jer ni oni ne bi zaslužili to dično mjesto u svijesti budućih naraštaja da nisu otišli korak dalje od vlastitih uzora. Tu je mudrost živio „pobožan gimnazijalac osrednje nadarenosti i skromnih mogućnosti“, kako su davne 1882. godine Jemeršića ocijenili odgojitelji Nadbiskupskog sjemeništa u Zagrebu. Rođen je 17. travnja 1864. godine u mjestu Martinišče, župa Jezero, odnosno Veliko Trgovišće, kao sin Josipa učitelja i majke Ane rođene Culek. U njegovu kasnijem stvaralački izobilnom i plodonosnom životu kao katoličkoga svećenika i grubišno-poljskog župnika (1891.-1928.) - nadarenoga književnika (autora brojnih novinskih članaka i 13 knjiga rodoljubnog, religioznog i putopisnog sadržaja), saborskoga zastupnika, zatim političkoga uznika i gospodarstvenika, vjeroučitelja i školskoga nadzornika kao i obnovitelja župne crkve Sv. Josipa i župnoga groblja te graditelja vile „Moj mir“ – vidljivi su  pobožnost, domoljublje i čovjekoljublje. U njegovu književnom opusu dominira žarka ljubavi prema majci zemaljskoj, majci nebeskoj te napose majci domovini. Župljani su također cijenili rad mladoga kapelana, koji je brzo osvojio njihove simpatije, te su 6. srpnja 1890. godine na adresu Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu uputili vlastoručnu zamolbu: „da mladi kapelan Jemeršić postane grubišno-poljskim župnikom.“ Na tu im odanost Jemeršić uzvrati nesebičnim darom vlastitoga života, istrošivši čitav svoj vijek za boljitak Grubišnoga Polja. Jemeršić je preminuo 7. prosinca 1938. godine od posljedica posvemašnje iscrpljenosti. Svoje posljednje počivalište pronašao je uz križ na grubišno-poljskomu groblju. Usprkos tomu, u vrijeme komunističkoga jednoumlja Jemeršićev lik i djelo bijahu potpuno degradirani do te mjere da se njegovo domoljublje tumačilo nacionalističkim. Trebalo je proći skoro pola stoljeća pa da doživi zasluženo priznanje te se osnovna škola uresi upravo njegovim imenom. Tim činom je u svijesti budućih naraštaja oživljen i zauvijek sačuvan njegov svijetli lik. Čitav njegov život svjedoči kako se od gimnazijalca skromnih mogućnosti, u suradnji s Božjom milošću, razvila jedinstvena i poduzetna a istovremeno jednostavna i topla duša. Danas, u vrijeme diktature moralno-etičkog relativizma i omalovažavanja svetoga, pred nama izranja jedinstvena osobnost svećenika intelektualca, društvenoga preporoditelja i čuvara vjerskoga i nacionalnoga identiteta. Stoga snaga njegova uzora ni danas ne blijedi, već zbori našoj duši glasno, jasno i uvjerljivo; potičući na vjernost Bogu, bližnjemu i domovini Hrvatskoj.

U Grubišnom Polju, 17. travnja, 2012. Duško Jelaš, vjeroučitelj