Domovinski rat

U višestoljetnoj povijesti Grubišnoga Polja važan dio zauzima Domovinski rat. Naime, dio područja Grubišnoga Polja početkom devedesetih protekloga stoljeća okupirale su srbočetničke snage potpomognute snagama JNA. No, ipak je želja za slobodom bila jača i grubišnopoljski branitelji su uz pomoć suboraca iz drugih sredina uspješno oslobodili svoj grad u prvoj hrvatskoj vojno-redarstvenoj opreaciji Otkos 10. No, sudjelovali su i na brojnim drugim ratištima.
Tekstom predgovora i fotografijama iz fotomonografije "Od Otkosa 10 do Oluje" pružamo pregled zbivanja od uvođenja međustranačja u RH, preko odmetanja pobunjenih Srba, napada na Grubišno Polje, do Otkosa 10 i završetka rata na gradskom prostoru.

Stanje na području grubišnopoljske općine početkom 1991.g. bilo je poput stanja u drugim područjima u Hrvatskoj naseljenim znatnijim brojem srpskog stanovništva. Hrvatsko i srpsko stanovništvo općine homogeniziralo se oko vodećih stranaka s nacionalnim predznakom, s jedne strane oko Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i druge oko Srpske demokratske stranke (SDS). Dolazi do pogoršanja međunacionalnih odnosa, a time i stanja opće sigurnosti građana na ovim prostorima. Komunisti na vlasti ne poduzimaju mjere za rješavanje nagomilanih problema, niti udovoljavaju zahtjevu oporbe za novim izborima, što dodatno pojačava opstrukciju rada vlasti od strane SDS-a i smanjuje mogućnosti za bilo kakav politički dogovor.

Grubišnopoljski SDS od svog osnutka usmjerava rad protiv demokratski izabrane vlasti u Republici Hrvatskoj i nove hrvatske realnosti, počevši od nelegalnog izjašnjavanja o srpskoj autonomiji i pripadanju tzv. "SAO Krajini", pa do javnog istupanja o postojanju navodne neravnopravnosti i ugroženosti hrvatskih Srba, a sve to u cilju da se utemelji politička platforma za oružanu pobunu i stvori formalni povod za izlazak Jugoslavenske narodne armije (JNA) na scenu. Krajnji cilj svega toga bio je izdvajanje djela općine i pripajanje zamišljenoj etnički čistoj, svesrpskoj državi.

Propucavanje hrvatskih kuća, izazivanje sveopćeg kaosa....

Nakon uhićenja "Virovitičke skupine rodoljuba" od strane JNA u siječnju 1991.g., očekujući njeno daljnje djelovanje, grubišnopoljski Srbi pojačavaju svoj rad i pritisak, te otvoreno na prosvjedu pred zgradom policije daju potporu JNA i Miloševićevom režimu, te izražavaju nezadovoljstvo radom hrvatske policije i njene strukture, radom vlasti u Grubišnom Polju, negoduju protiv naoružavanja hrvatskih građana i dalje šire kult ugroženosti hrvatskih Srba na ovim prostorima. Sukladno tome provode prva probna iseljavanja "ugroženog" stanovništva i uvježbavaju postavljanje barikada u području sela Maloga Grđevca i Velike Peratovice. Dodatni rizik i zaoštravanje međunacionalnih odnosa na ovom prosvjedu bila je potpora Hrvata upućena hrvatskom vrhovništvu i organizacija peticije za potporu oslobađanja Virovitičana iz vojnog zatočeništva koja se provodila istovremeno ispred zgrade općine.
Da bi stvorili sveopći kaos i povećali cjelokupni osjećaj nesigurnosti iz već spomenutog cilja Srbi tijekom proljeća i ljeta 1991.g. konstantno vrše provokacije i terorističke napade koji se očituju kroz propucavanje hrvatskih kuća, eksplozija s materijalnom štetom, prijetnje i fizičke nasrtaje na hrvatske građane, skidanje i uništavanje hrvatskih stjegova i znakovlja, diverzija i postavljanja raznih prepreka na prilazima selima sa srpskim stanovništvom.

Nakon referenduma za samostalnost Republike Hrvatske u svibnju 1991.g. na koji su se građani grubišnopoljske općine odazvali sa 67 posto i izjasnili se "za" s 91.3 posto (14 bilogorskih sela nije izašlo na referendum) dolazi ponovno do jakih reakcija građana srpske nacionalnosti predvođene SDS-om s lažnim svjedočenjima o navodnim otmicama, progonima i pokoljima Srba na Bilogori. Pojačava se opstrukcija rada hrvatske policije i onemogućuje im se nadzor nekih bilogorskih sela, blokira rad skupštine općine i vlasti. U lipnju stižu i prva izvješća o uočenim "naoružanim skupinama" u prostoru vezanim uz vojni poligon Gakovo, ustrojenim od domaćeg stanovništva i "stranaca".
JNA se aktivno uključuje u proces stvaranja vojne sile pobunjenih hrvatskih Srba opremajući ih oružjem i drugom vojnom opremom, te potporom u obuci. Krajem srpnja 1991.g. ustrojava se samoprozvani "Bilogorski odred Teritorijalne obrane Grubišnog Polja" sa zapovjedništvom smještenim u Velikoj Peratovici, središtu pobune na Bilogori. Tu se osniva i "Vlada SAO Krajine – Zapadna Slavonija – općina Grubišno Polje" na čelu sa čelnicima SDS-a, te po odmetanju policajaca iz policijske postaje Grubišno Polje ustrojava se i "Milicija SAO Krajina".

Okupacija sela i izgon hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva

Početkom kolovoza 1991.g. dolazi do otvorene pobune srpskog stanovništva na bilogorskom području koja u potpunosti poprima oružani karakter. Civilno srpsko stanovništvo u tajnosti napušta naselja u kojima Srbi nisu u većini i odlaze u bilogorska sela, a potom jedan veći dio napušta područje općine i odlazi u Bosnu ili Srbiju. Naoružane formacije postavljaju barikade i zasjede, te stavljaju pod nadzor magistralu Grubišno Polje – Virovitica i prilaze svim srpskim selima Bilogore čime uspostavljaju zamišljene granice SAO Krajine i "Velike Srbije". Do početka rujna iste godine pobunjenici su pod svoj nadzor stavili gotovo dvije trećine prostora grubišnopoljske općine.
Okupacija bilogorskih sela popraćena je izgonom hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva, te zapljenom i pljačkom njihove imovine. Preostalo nesrpsko stanovništvo bilo je izloženo stalnom zastrašivanju i prijetnjama, te represivnom ponašanju zlostavljanja, fizičke torture, odvođenja u logore i ubojstvima. Takva teroristička djelovanja izvodila su se i van granica SAO Krajine, a otpočela su 13. kolovoza 1991.g. kada pobunjenici na magistralnoj cesti otimaju prve Hrvata i odvode ih u zatočeništvo. Do oslobađanja ovi prostora ukupno je zarobljeno i podvrgnuto torturi 38 osoba, od kojih je razmijenjeno ili oslobođeno 14 ,a 24 ih je mučki ubijeno. Nacionalna i politička radikalizacija pobunjenih Srba predvođenih SDS-om poprimila je zločinački karakter.

Osnovan krizni štab

Kao odgovor na sve te prijetnje i u okolnostima neposredne ugroze i ratne opasnosti uslijed pokušaja stvaranja etnički čistog srpskog područja nužan je bio i ustroj hrvatske obrane na Bilogori. U samom početku jedine ustrojene hrvatske snage na prostoru općine bile su snage policijske postaje Grubišno Polje čiji se rad uvelike provodio s osloncem na mobilizirani pričuvni sastav nesrpske nacionalnosti koji su većinom bili dragovoljci i aktivisti HDZ-a. Tadašnji djelatni sastav Policijske postaje činili su dvotrećinskom većinom policajci srpske manjine, koji su opstruirali njezin rad uz prijetnju preuzimanja, da bi se početkom otvorenog sukoba odmetnuli. Zbog takve opasnosti u veljači 1991.godine ustrojena je policijska ispostava u Velikom Grđevcu u koordinaciji sa Specijalnom jedinicom MUP-a "Kukavica", gdje je izmješteno oružje i streljivo koje nije bilo u osobnoj uporabi. Kasnije stižu i prva pojačanja iz Bjelovara, Virovitice, Đurđevca i Koprivnice. U kolovozu 1991. godine snage policijske postaje brojile su oko 140 pripadnika. Uspostavljeni su nadzorni punktovi na prostoru Male Pisanice, Velikoga Grđevca, Velike Barne, Grubišnoga Polja, Ivanova Sela, Velike Maslenjače.
Osnivanjem Kriznog štaba za općinu Grubišno Polje 9. kolovoza 1991.godine dodatno se unapređuje rad i koordinacija obrambenih aktivnosti. Odmah iza toga, već 12. kolovoza, ustrojava se Zbor narodne garde Grubišnoga Polja od raspoloživog ljudstva, isključivo dragovoljaca i prikupljenog naoružanja, a uz veliku potporu lokalne policije i 50. bataljuna ZNG Virovitice, kao ustrojbene cjeline.

17. kolovoza 1991. godine – minobacački i pješački napad na grad

Nakon niza oružanih provokacija slabijeg intenziteta pobunjenici 17. kolovoza 1991. godine otvoreno napadaju Grubišno Polje. Prvo je uslijedio minobacački, a potom pješački napad koji je uspješno odbijen. Pritom su ranjena dva policajaca i četiri civila. Kao odgovor na ovu otvorenu agresiju u policiju i gardu se javlja velik broj dragovoljaca od kojih nisu svi ni bili odmah primljeni zbog neodgovarajućeg ili pomanjkanja naoružanja. Krajem kolovoza ustrojavaju se i postrojbe Narodne zaštite kroz čiji je sastav do kraja njihovog djelovanja prošlo oko tisuću pripadnika. Nakon višemjesečne blokade rada dolazi do promjene lokalne vlasti, raspušta se Skupština općine Grubišno Polje, cjelokupna vlast je u hrvatskim rukama i 29. kolovoza ustrojava se Povjerenstvo za općinu Grubišno Polje.
Nakon otvorenog napada na Grubišno Polje pobunjenici su gotovo svakodnevno izvodili razne provokacije, te veliki broj minobacačkih i drugih oblika napada usmjerenih iz privremeno okupiranog djela općine prema slobodnom području, podjednako na vojne i civilne ciljeve. U vremenu do oslobodilačke operacije zabilježeno je preko pedeset napada jakog intenziteta, od toga više od dvadeset topničkih, petnaest pješačkih i šest zračnih udara. Združenim djelovanjem postrojbi ZNG-a i MUP-a svi su napadi uspješno odbijeni ili je na njih odgovoreno odgovarajućim obrambenim mjerama.

Uspješniji napad pobunjenici su izveli 21. rujna 1991.g. kada su kombiniranim pješačko-topničkim napadom napali Grubišno Polje, Donju Rašenicu i Ivanovo Selo, s težištem na prostoru Ivanovog Sela. Jedino su tada ostvarili privremeni i djelomičan učinak: uništili su most na rijeci Peratovici, stavili pod nadzor prometnicu Grubišno Polje – Ivanovo Selo i privremeno ovladali Donjom Rašenicom i Ivanovim Selom gdje su počinili masakr nad civilima, palež i pljačku hrvatskih domova. Toga dana poginulo je pet civila i gardist, te je ranjeno šest civila, gardist i policajac. Sam napad na Grubišno Polje uspješno je odbijen, te je isti dan proveden protuudar hrvatskih snaga, kojima su zajedničkim naporima ZNG-a Grubišnog Polja i Daruvara, te snagama lokalne policije i SJ MUP-a Kukavica ta mjesta oslobođena, te je uspostavljena stabilna crta obrane. Hrvatske snage su obranom Ivanovog Sela zaustavile protivnika na najosjetljivijem djelu bojišta – jugoistočnom području općine koja se velikim djelom naslanjala na okupirano područje i bila na smjeru njegovog širenja. Tako su zajedno sa hrvatskim snagama na sjeverozapadnom području općine, koji su uporno branile Veliki Grđevac, slomili oštrinu napada pobunjenih Srba i ugrozili njihove osvajačke namjere, te stvorili uvjete za predstojeće potpuno oslobađanje Bilogore. Dobiva se vrijeme i prostor za ustroj i pripreme hrvatskih snaga za odlučujući udarac.

Branitelji u drugoj polovici rujna oslobađaju vojarne JNA u širem okruženju i tim se stvaraju uvjeti za kvalitetnije naoružavanje i opremanje hrvatskih snaga, odnosno ustrojavanje dobro organiziranih i respektabilnih postrojbi Hrvatske vojske. Po izvlačenju JNA iz ovih prostora pobunjenici provode opću mobilizaciju na Bilogori. Kao odgovor na isto, a u cilju unapređenja vođenja i zapovijedanja, te koordinacije unutar hrvatskih snaga 26. rujna 1991.godine ustrojava se Zapovjedništvo obrane Grubišnoga Polja. Jedna od prvih zadaća zapovjedništva bila je domobilizacija i popuna snaga, odnosno ustroj 57. (kasnije 77.) samostalnog bataljuna ZNG-a Grubišnoga Polja, pa je taj datum službeni datum osnutka te postrojbe. Popunom i opremanjem bataljuna uspostavila se čvrsta i stabilna crta obrane dužine više od trideset kilometara koja više nikad nije probijena, te se uspostavlja ravnoteža s protivnikom u tehničkom pogledu. Novo stanje dalo je bitnu prednost hrvatskim snagama u visini morala, te osjećaju zajedništva i oslobodilačke svijesti, poglavito poslije uspješnih obrana i protuudara. Za vrijeme ratnog puta postrojbe kroz njen sastav ukupno je prošlo oko 900 branitelja, velikim djelom dragovoljaca.

Snažnu potporu branitelji su imali od cjelokupnog pučanstva, mali dio civila je napustio ratnu zonu. Gospodarstvo i cjelokupni civilni život izuzev rada u školi odvijao se bez prekida i u potpunosti. Svi su na svoj način dali veliki doprinos i potporu obrani općine.
Stanje u listopadu bilo je teško u cijeloj državi: jedna trećina Republike Hrvatske bila je okupirana, najteže je bilo u Istočnoj Slavoniji. U Zapadnoj Slavoniji vodile su se borbe duž čitave crte bojišnice. Pakrac je bio u okruženju i prijetio je proboj agresora. Pojavljuje se potreba i zamisao Glavnog stožera OS RH da se provede sveobuhvatna oslobodilačka operacija i oslobodi što veći okupirani prostor, čime bi se postigao značajan vojni uspjeh i zaustavili pobunjenici i JNA nakon njihove višemjesečne inicijative. Odlučeno je da se ta operacija provede u Zapadnoj Slavoniji, a za cilj je uz oslobađanje prostora imala jednako važnu zadaću smanjiti dužinu crte bojišnice, te tako rasteretiti naše snage, osloboditi Pakrac iz okruženja i ugasiti velikosrpsku ideju o presijecanju Republike Hrvatske. Time narušiti moral agresora i našim snagama dati dodatnu snagu i motiv na svim bojišnicama za upornu obranu i potvrdu mogućnosti oslobodilačkih operacija većeg značaja.

Dosta terora, stiže „Otkos 10“ !

Prvi prijedlog je bio da se operacija izvede na pakračko – lipičkoj bojišnici, ali se odustaje nakon prosudbe da su na ovom prostoru koncentrirane jake snage pobunjenika i postoji mogućnost izravne potpore JNA, te se prijedlog preusmjerava na Bilogoru. Istovremeno Zapovjedništvo obrane Grubišnoga Polja i zapovjednik 127. br HV Virovitica upućuju svoj zahtjev nadređenom zapovjedništvu – II. Operativnoj zoni Bjelovara da im se odobri provedba oslobodilačke operacije na Bilogori. Zahtjev je ocijenjen opravdanim, odnosno da postoje dobri preduvjeti za uspješnost provedbe. A to su jak slobodarski pokret i dobro organizirano ljudstvo na ovim prostorima, snage u stalnom dodiru imaju višemjesečno borbeno iskustvo. Većinom su to dragovoljci i vlada jak borbeni moral, realno je protivnik slabiji u odnosu na druga bojišta i veća je mogućnost pobjede, za očekivati je manje gubitaka u ljudstvu i civilnih žrtava, zdravstveno osiguranje je dobro, sustav veza i vođenja i zapovijedanja je na visokoj razini, dobra je mogućnost mobilizacije po dubini, specifični polukružni oblik bojišnice dopušta istovremene udare iz tri smjera, zemljišni uvjeti povoljni i na kraju stvara se potreba na ovim prostorima za utvrđivanje borbenog iskustva i provedbe napadnih djelovanja tog opsega, kao i koordinacije među postrojbama na toj razini.

Početkom listopada 1991.godine dolazi prva zapovijed II. OZ Bjelovar kojom je odlučeno : " ... teroriste napasti snagama ZNG Virovitica i Grubišno Polje ..." . Zapovjedništvo obrane Grubišnoga Polja prosuđuje da su postojeće snage nedostatne za taj opseg zadaće i ističu "problem" otvorenosti zapadnog djela bojišnice, te upućuju zahtjev za ojačanjima. Iz Bjelovara 7. listopada 1991. stiže dopuna zapovjedi kojom se odlučuje: " ... podrediti sve slobodne i raspoložive snage sa prostoru Garešnice, Đurđevca, Bjelovara, Virovitice, Grubišnog Polja i Daruvara ... provesti opću mobilizaciju po dubini ... početak operacije je 31. listopad 1991. ... kodno ime operacije je OTKOS – 10... ". Na osnovu iste zapovjednik obrane Grubišnoga Polja 8. listopada 1991. izdaje zapovijed za provedbu operacije oslobađanja Bilogore i zapovijeda : "... napad izvesti združenim snagama postrojbi ZNG – a i MUP – a ... napasti s polukružne osnove u tri sektora... zadaću izvršiti u dvije faze: u prvoj, u trajanju 2-3 dana ovladati prometnicom Virovitica – Grubišno Polje i osloboditi prostor zapadno od iste; u drugoj, pregrupirati snage i u trajanju 3-4 dana izbiti na prometnicu Đulovac – Bastaji ... osigurati snage pričuve po dubini za odbijanje mogućeg protuudara pobunjenika sa istoka..." .

Tijekom druge polovice listopada 1991.  hrvatske snage su u cilju priprema i potpore operaciji OTKOS-10 provodile stalna borbena djelovanja duž cijele crte bojišnice Zapadne Slavonije i na taj način vezali snage pobunjenika i JNA, i onemogućili njihovo pregrupiranje i prebacivanje na sjever: operativna skupina "Posavina" na novogradiškom bojištu ; operacija "Orkan '91" na novaljskom i lipičkom bojištu; na virovitičkom bojištu djelovanje na području Slatine; na daruvarskom bojištu zatvaranje smjera od Voćina. U pripremi operacije snage MUP-a i lokalne postrojbe ZNG-a očistili su prostor i zatvorili crtu bojišnice na zapadnom djelu bilogorskog ratišta, širi prostor sela Nova Pisanica, Čađavica i Bačkovica.
Sukladno zapovjedi hrvatske snage bile su raspoređene u tri sektora: sjever, zapad i jug. Nositelj zadaća u zapadnom sektoru bila je Specijalna postrojba MUP-a PU Bjelovar, a podupirali su je Protudiverzantska četa Bjelovara, samostalne satnije iz Đurđevca i Velike Pisanice. Glavni napor djelovanja bio je Nova Pisanica-Zrinska-Mali Grđevac. Nositelj aktivnosti u sjevernom sektoru bila je 127. br HV Virovitica ojačana satnijom ZNG Koprivnica. Glavni napor djelovanja bio je Virovitica-Lončarica-Velika Dapčevica. U pričuvi su bile snage 55. samostalnog bataljuna ZNG Bjelovara, satnija 52. samostalnog bataljuna ZNG Daruvara i samostalna satnija Garešnica.

U južnom sektoru nositelj borbenih aktivnosti bio je 57. samostalni bataljun ZNG Grubišnoga Polja ojačan s dvije satnije policije Policijske postaje Grubišnoga Polja , samostalnim vodom ZNG Velikoga Trojstva i snagama potpore iz sastava 105. br HV Bjelovara. Ukupan broj boraca na ovom smjeru bio je oko tisuću ljudi. Glavni napor djelovanja bio je na smjeru Grubišno Polje-Dapčevački Brđani- Velika Dapčevica, a pomoćni napori: Veliki Grđevac-Gornja Kovačica ; Grubišno Polje-Velika Barna-Velika Peratovica i Ivanovo Selo-Rastovac-Munije.
Oslobodilačka akcija hrvatskih snaga započela je 31. listopada 1991.g. istovremenima udarima u svim sektorima u ranim jutarnjim satima. Prvi dan bile su najžešće borbe, pobunjenici su se branili s dobro utvrđenih i uređenih položaja, ali naše snage su uspjele probiti njihovu prvu crtu obrane i napredovati od 3-5 kilometara odbacivši protivnika na pričuvne položaje. Oslobođena su sela Gornja Kovačica, Velika Barna, Gornja Rašenica, Treglava i Rastovac, te je za promet otvorena prometnica Grubišno Polje – Veliki Grđevac. U tim borbama na cijelom bojištu imali smo pet poginulih boraca i dvadeset i šest ranjenih, ali su pobunjenici imali znatno veće gubitke i narušen im je borbeni raspored, pa možemo reći da su ostvareni uspjesi prvoga dana već pokazali da će operacija uspjeti.

Drugi dan – 1.studenog 1991. - protivnik pruža otpor neujednačenog intenziteta: neke položaje već napušta, negdje organizira obranu na brzu ruku ili samo djeluje topnički, ali u širem prostoru Lončarice, Velike Peratovice i Dapčevačkih Brđana još uvijek pruža jak otpor i provodi upornu obranu osiguravajući evakuaciju civila koja je započela još u tijeku noći, a počinju im se pridruživati i dijelovi vojske. Taj dan oslobođena su Lončarica, Zrinska, Sibenik i Cremušina.
Treći dan – 2. studenog 1991. - vojnički rečeno borbena djelovanja ovog dana imaju značaj odlučujuće točke za ovu operaciju, što znači da hrvatske snage preuzimaju potpuni inicijativu i određuju tempo napada, odnosno potpuna pobjeda nije upitna. Pobunjenici pružaju slabiji pješački otpor bez potpore topništva, izuzev jakih zračnih udara po vojnim i civilnim ciljevima. Oni su imali za cilj osiguranje i potporu izvlačenja njihovih snaga s ovih prostora u smjeru Papuka, ali i kao odmazda za njihov veliki poraz. Rezultat te odmazde bio je nekoliko poginulih civila i desetak ranjenih civila i boraca. Taj dan oslobođena je magistralna prometnica Grubišno Polje - Virovitica i u potpunosti je ovladano prostorom zapadno od nje, te je ostvaren dodir i međusobno uvezivanje snaga između sektora u prostorima Maloga Grđevca, Velike Peratovice i Velike Dapčevice. Time je završena prva faza operacije i zadaće su u potpunosti realizirane. Isti dan oslobođeni su logori u Velikoj i Maloj Peratovici i pronađena tijela zatočenika koje su pobunjenici prilikom povlačenja mučki pogubili.
Četvrti dan – 3. studenog 1991. - hrvatske snage ulaze u vojni poligon Gakovo i imaju pod potpunim nadzorom novooslobođeno područje, te provode pregrupiranje snaga i priprave za nastavak operacije – drugu fazu.
Peti dan – 4. studenog 1991. - zajedničkim djelovanjem pregrupiranih snaga garde i policije južnog sektora, ojačanih svježim snagama iz operativne pričuve nastavljaju se napadna djelovanja i oslobađaju sela Munije, Turčević Polje i Dijakovac. Tim izbijanjem na rijeku Ilovu hrvatske snage imaju nadzor nad cijelim prostorom općine Grubišnoga Polja, te se ovaj dan slavi kao Dan oslobađanja Grubišnoga Polja. Time su stvoreni uvjeti za produžetak djelovanja na papučko–daruvarskom bojištu i izbijanje na prometnicu Suhopolje – Daruvar.

Oslobođeno 370 četvornih kilometara prostora

Značaj oslobodilačke operacije OTKOS-10 nije samo u tome da su s područja općine Grubišnoga Polja brzom i odlučnom akcijom uklonjeni svi nositelji terorističkog djelovanja, već predstavlja veliki vojni uspjeh hrvatskih snaga koji je imao odjeka i utjecaja i šire. Oslobođeno je u prostornom smislu veliko područje koje ima operativni značaj, oko 370 četvornih kilometara, prvo te veličine u Republici Hrvatskoj. Urušen je san pobunjenika o Velikoj Srbiji, presijecanju RH i izbijanju na rijeku Dravu. Smanjena je crta bojišnice u Zapadnoj Slavoniji, rasterećene su snage i agresor odustaje od borbi za grad Pakrac. Otvoreni su i potpuno osigurani strateški prometni pravci M-16 i M-3 neophodni za potporu obrane Istočne Slavonije. Hrvatske snage stječu nova borbena iskustva i iskustva u vođenju i zapovijedanju, te koordinaciji na višim razinama.
Sigurno je ova operacija imala velik utjecaj na daljnji tijek Domovinskog rata, prvenstveno u Zapadnoj Slavoniji, a i šire. Hrvatske snage preuzimaju inicijativu prvo na daruvarskom, a zatim na pakračko-lipičkom bojištu, te se može reći da je ova operacija na neki način bila uvod u oslobodilačku operaciju " BLJESAK".

Grubišnopoljci i na drugim ratištima

Nakon poraza pobunjeničkih postrojbi i oslobađanja okupiranog područja općine za 57. SB ZNG Grubišno Polje i Policijsku postaju Grubišno Polje ratna zbivanja ne završavaju, već oni odlaze u daljnje bitke prvo na daruvarsko, a krajem godine i pakračko ratište. Na daruvarskom području sudjeluju u bitci za Bastajske Brđane i oslobađanje Malog i Velikog Miletinca, Malih i Velikih Bastaja, Potočana, Katinca, Koreničana, te Đulovca, Donjeg Daruvara i Gornje Vrijeske. Na pakračkom ratištu sudjeluju u oslobađanju Kusonja i u borbama za Pakračke Vinograde, Kragulj i Brusnik. Tako su naše postrojbe do kraja 1991. dale veliki doprinos u gašenju srpske ekspanzije u Zapadnoj Slavoniji. U svim zadaćama ukupno je poginulo četiri pripadnika policije i devet pripadnika ZNG-a, te ih je velik broj ranjen.

Uspostavom UNPA zone u ljeto 1992.  57., odnosno sada već 77. Samostalni bataljun HV Grubišno Polje djelom se mobilizira, a dio snaga prelazi u sastav Domobranske bojne Grubišno Polje koja provodi zadaće nadzora novooslobođenog prostora Bilogore u uvjetima otežanog rada u UNPA zoni. Ustrojavanjem 52. domobranske pukovnije Daruvara 1994. godine bojna ulazi u njen sastav i kao takva 1995. godine sudjeluje u oslobodilačkim operacijama "Bljesak" i "Oluja", nakon čega se krajem godine provodi potpuna demobilizacija.