Don Košćak je utkao svoj život u župu i ostavit će neizbrisiv trag među ljudima s kojima je živio
Jučer sahranjen preminuli ivanovoselski župnik don Ivan Košćak
Brat i rodbina, župljani ivanovoselske župe Presvetoga Srca Isusova, susjedne Grubišnoga Polja i njegovih bivših župa, subraća svećenici iz Hrvatske salezijanske provincije sv. Ivana Bosca kojoj je pripadao, biskup msgr. Vjekoslav Huzjak i svećenici Bjelovarsko-križevačke biskupije i Garešničkoga dekandata, predstavnici Grada Grubišnoga Polja na čelu s gradonačelnikom Zlatkom Mađeruhom, brojni građani, jučer su se zauvijek oprostili od ivanovoselskog župnika don Josipa Košćaka, koji je nakon kratke i teške bolesti u 86. godini života preminuo u nedjelju. Prema njegovoj posljednjoj želji sahranjen u niši crkve u kojoj je službovao gotovo 30 godina, uz prvoga župnika te župe Josipa Klenovšeka. Posljednjem ispraćaju prethodila je sveta misa koju je predvodio msgr. Huzjak.
Na početku svete mise provincijal Hrvatske salezijanske provincije sv. Ivana Bosca Tihomir Šutalo govorio je o životnom putu don Košćaka od rođenja preko obrazovanja i ređenja do službovanja i smrti.-U don Josipu smo imali vrijednog, skromnog pastoralno izuzetno angažiranog brata. Iz kršćanskoga kuta gledano prekrasan život da s oltara ode u vječnost-rekao je don Šutalo. Podsjetimo, svima poznati i dragi don Joža kao kapelan je u Ivanovu Selu služio nakon završetka studija od 1964. do 1967. godine, a potom još ukupno gotovo 30 godina kao svećenik u trima navratima. Naime, u župu se kao župnik vratio 1968., 1991. i 2008. godine i otada neprekidno bio do svoje smrti. U međuvremenu bio je kapelan i župnik u zagrebačkom Podsusedu, Rijeci, Belom Manastiru, gdje je neumorno nastojao obnoviti uništenu i razrušenu crkvu. Kraće vrijeme je bio kapelan i privremeni župni upravitelj u Križevcima, Gospiću, Grubišnom Polju, Baranjskom Petrovom Selu i Torjancima.
Bjelovarsko-križevački biskup V. Huzjak je kazao da je iza Jože, kako su ga od milja zvali, izvirala skromnost i gdje god se nalazio nosio je odgovornost za svoje vjernike za koje je živio.-Ono što je s najviše žara i strpljenja gradio bilo je ono u dušama svih vas. Njegovo služenje je prije svega bilo da rječju Božjom i sakramentima izgrađuje srca, plemenitost, iskrenost, dobrotu, vjeru svih vas. I to je njegov najveći spomenik i djelo koje je učinio koje Gospodin jako dobro vidi i zna nagraditi-kazao je msgr. Huzjak. U trenutku kada se s poštovanjem prisjećamo njegova života i svega što je izgradio zahvalni smo za njegov život i molimo Boga da ga primi u vječni mir i radost, dodao je biskup.
Opraštajući se u njihovo ime mještanka Janja Pintera je prenijela zahvalu Bogu svih župljana za ponosnog i marljivog pastira, koji je mnoge župljane krstio, vjenčao i otpratio na vječni počinak, uz želju da se zajedno s njim ponovno nađu jednoga dana. Grubišnopoljski gradonačelnik Zlatko Mađeruh je kazao kako smo ispunjeni tugom jer smo izgubili čovjeka za kojega je teško naći riječi hvale na predanom svećeničkom radu i svemu što je učinio za ljude.-Bio je gorljivi zagovornik u hrvatsku državu i hrvatsku grudu. Bio je pastir koji je u teškim ratnim okolnostima ljudima vraćao optimizam. Utkao je svoj život u ovu župu i ostavit će neizbrisiv trag ljudima s kojima je živio i koji ga sada ispraćaju u vječnost-poručio je gradonačelnik. (Tekst i foto: Michael Palijan)